Tuesday, June 13, 2017

Dve nepoznate


Prošle godine, ćerka mi je išla u sedmi razred jedne berlinske gimnazije. Početkom drugog polugođa, profesor matematike je počeo čas upozorenjem da sada treba da rade nešto ozbiljno i teško za razumevanje. Nacrtao je vagu, rasporedio brojeve na njene dve strane, tako da daju isti zbir, i pitao ih: ako sa jedne strane sklonimo broj 3, šta treba uraditi na drugoj da bi vaga ostala u ravnoteži? Do kraja časa, uveo ih je u najosnovnije jednačine sa jednom nepoznatom, bez faktora - isključivo sabiranje i oduzimanje. Ćerka mi kaže da je deci bilo jako teško da prihvate koncept - kasnije su pet ili šest nedelja radili samo taj osnovni nivo: jedna nepoznata, plus, minus i prirodni brojevi.

Ove godine, moj sin je pošao u prvi razred osnovne u Nišu. Početkom drugog polugođa, za jedan dan su odradili jednačine: nikakve vage, nikakvi uvodi, date su im jednačine, objašnjeno da x stoji za nepoznat broj, i urađeno je nekoliko zadataka. Učitelj je odradio svoj posao kako je najbolje mogao - deca su jednačine razumela. Dobili su za domaći list sa dve strane zadataka sa jednačinama, među kojima nekoliko tekstualnih, gde je na osnovu teksta zadatka trebalo postaviti jednačinu, a onda je rešiti. Sin je uradio sve zadatke osim jednog, koji je tražio da mu objasnim. Pročitao sam tekst, i video da je jedini način da se zadatak postavi - sistem od dve jednačine sa dve nepoznate.

Ko formira programe nastave u osnovnoj školi? I ko odobrava upotrebu udžbenika? Kako da deca ne pregore u prvom razredu ako im se daju jednačine, pa i one sa dve nepoznate? Kako da deci ne bude dosadno u petom. šestom, sedmom razredu ako u prvom prevaziđu sistem jednačina sa dve nepoznate? Oguglali smo na nepravilnosti, pa i na zločine, i više, kad čujemo za nešto ovakvo, i ne reagujemo. Ali ovo je ozbiljan zločin, prema čitavim generacijama dece, prema čitavoj zajednici. Zločin izazivanja teških emotivnih posledica među decom, zločin razvijanja negativnog stava prema obrazovanju, zločin proizvođenja neskladno obrazovanih ljudi. Bolje vratiti programe iz osamdesetih nego neprestanim reformama stavljati i nastavnike i decu u situaciju dezorijentisanosti, i svaki put zakoračiti korak dalje u pogrešno. A najbolje - razmotriti bogata iskustva u našoj državi, kao i iskustva iz drugih školskih sistema i načiniti razuman i stabilan program koji se neće drastično menjati svakih nekoliko godina.